Ove nedjelje 6.1.2013 Sven Lazić osvojio je 3.mjesto na Županijskom prvenstvu u Ciklokrosu održane u Dotrščini.
Utrka je bila blatna i zahtjevna kakva i treba biti ali Sven je pokazao izvrsnu kontrolu na biciklu i uspio savladati sve prepreke.
Sljedeća utrka mu je u Splitu gdje će nastupiti na državnom prvenstvu u Ciklokrosu koje organizira Biciklistički klub SPLIT 13.01.2013. s početkom u 11,00 sati.
Utrka će se odvijati u Krugu dužine 3600 m, koji je potpuno zatvoren i obilježen trakom, osiguran sa 20 redara.
Ovo je izvrsna priprema za Triatlonsku sezonu. Sven je pokazao iznimni napredak već nakon 3 mjeseca kvalitetnog rada pod vodstvom trenera Gorana Peića.
Za sve one koji nisu upoznati sa Ciklokrosom evo par detalja:
Ciklokros je vrsta biciklističkih utrka koje se prakticiraju od listopada do kraja siječnja. Utrke se održavaju van običnih asfaltiranih cesta (na livadama, putovima i savladavajući prirodne i umjetne prepreke), a voze se u vremenski ograničenom razdoblju. Tako npr. kategorija početnika vozi 20 min, kadeti 30 min, juniori 40 min, seniori 50 min i veterani 40 min. Vozi se na kružnoj stazi. U konkretnom slučaju, u Puli jedan krug bio je dužine 1870 metara, od toga 180 metara asfalt, 800 metara valovita (makadam i šumica s kratkim usponom za trčanje i jedna prepreka), 690 metara asfalt (valovito s nekoliko oštrih zavoja), 50 metara razvučene betonske stepenice i 150 metara asfalt. U plasman ulaze isključivo natjecatelji koji su ostali u istom krugu iza pobjednika u svojoj kategoriji.
Bicikli kojima se vozi ciklokros vrlo su slični biciklima za cestovne utrke (popularnim „specijalkama”). Lagane sa tankim kotačima, ali robusnije i manje tvrde sa gumama s više ili manje profila. Okvir bicikla nešto je manji, sa srednjom osovinom više podignutom od tla (zbog izbjegavanja neravnina i prepreka), vilice su nešto šire da se izbjegne zadržavanje blata na kotačima, a iz istog su razloga i kočnice nešto drugačije konstruirane. Prednji zupčanik prijenosa ima nešto manje „zubi” nego klasični „cestovnjak” iz razloga da se može bolje iskoristiti na težim terenima. Ciklokros zahtijeva veliku spretnost kod vozača budući da mora često silaziti, odnosno penjati se na bicikl, a i snage jer se na pojedinim dijelovima staze bicikl mora nositi na ramenu. Jasno je da su zbog teškog terena česti kvarovi na biciklima, kao i pucanja guma stoga osim snage, znanja i tehnike treba imati i malo sportske sreće da se pobjedi na ciklokros utrci.
Službene utrke voze se od 1950. godine i to isključivo u zimskim mjesecima. Ciklokros je disciplina pogodna i za vozače cestovnih i za vozače brdskih utrka. Državnim prvenstvom u ciklokrosu praktično se označava kraj bazičnih priprema za narednu sezonu u kojima je naglasak dan na treningu snage, nakon čega počinju pravi „biciklistički” treninzi izdržljivosti.